Dado Topic

Dado Topić: Neko mi je sakrio petnaest godina života

"Negdje u mojoj svijesti polagano se pali crvena lampica koja hoće reći: 'Daki, nisi dovoljno napravio, a vrijeme trajanja se polako troši!' Imam utisak da mi je neko negdje sakrio 10-15 godina mene i to me užasno boli, a znam da moram još puno toga odsvirati. Najiskrenije", kaže Adolf - Dado Topić, frontmen grupe "Time", najcjenjenija rokenrol ikona regiona.

Želju utkanu u pjesmu od prije nekoliko decenija da "jedva čekaju da opet sviraju rokenrol u Beogradu" grupa "Time" ispunila je nedavno sebi i onima koji su strpljivo čekali njihov povratak. A čekali su ravno 30 godina. Toliko je vremena prošlo od kada je Dado sa članovima grupe posljednji put svirao u Studentskom kulturnom centru, istoj onoj sali u kojoj su 1975. godine odradili koncert koji se pamti do danas.

Osim nešto bora na licu i poneke sijede vlasi, Dado se nije mnogo promijenio. I dalje nosi uglavnom crno, bez kožne jakne ni ne pomišlja da izađe i o roku govori kao o filozofiji života.

"Rok nije samo muzika već izraz života kroz muziku, arhitekturu, filmove. Lijepo je što postoje ljudi koji s vremena na vrijeme osjete potrebu za nama. Znam da sviramo dobro i da ne foliramo publiku i zato mi je važno da i ona to osjeti i da reakcija bude iskrena", priča Dado.


TRI GENERACIJIE U PUBLICI

U Beograd grupa "Time" je stigla iz Sarajeva. Tamo su, po sopstvenom priznanju, očekivali romantični skup svoje generacije, ali...

"Kada sam krenuo na binu, bio sam potpuno zatečen jer su se ispred mene nalazili klinci od 15 ili 20 godina. Tiho sam upitao nekoga koja je to mlada sarajevska grupa svirala prije nas, pošto sam bio sto posto ubijeđen da je to njihova publika. Međutim, čekali su 'Time'. To su klinci koji su od nekoga nagovoreni da nas slušaju, a onda su shvatili da razumiju ono što sam im preko pjesama poručivao. Kada je koncert počeo, po njihovim reakcijama sam vidio da apsolutno kapiraju upravo ona mjesta za koja sam mogao da garantujem da ću ih razumjeti samo ja, kao pisac teksta. A bile su tri generacije u publici", kaže uz osmijeh Dado.

Osim starih pjesama, da ne spominjemo onu "Da li znaš da te volim", koja izaziva potpuno ludilo u publici pri svakom izvođenju mada na nju svi reaguju drugačije iako je to jedna, kako Dado tvrdi, obična, jednostavna ljubavna pjesma, neminovno je da na red dođu i nove, nepoznate ili manje poznate. Sviraju i pjesme drugih izvođača, jer publika to želi. Tako je bilo i na koncertu u Sarajevu.

"Tražili su 'Bajku o ljubavi' jer je to gradski hit i mi smo je svirali iako nije 'Timeova'", kaže on.

Na primjedbu da se ponovo okupljaju stari rok sastavi, prvo "Bijelo dugme", a sada i oni, Topić kaže da je grupa, iako se nezvanično raspala još 1978. godine, u stvari sve vrijeme zajedno.

"Kada imate uvijek istog pjevača, bubnjara i gitaristu, kada je uvijek isti tekstopisac, onda nema govora o razilaženju. A mi smo, kao što vidite, još zajedno. Jedan Englez i jedan Holanđanin izdali su nedavno knjigu o bendovima u jugoistočnoj Evropi i 'Time' je ocijenjen sa pet zlatnih zvjezdica. Javljaju nam se i neki aktuelni izdavači koji su otkrili da se nalazimo na dva-tri miliona raznih sajtova, s agresivnim zahtjevima i ponudama da nam naprave kompilaciju, ali to nećemo prihvatiti, osim možda neku varijantu rimejka sa nešto drugačijim aranžmanom ili zvukom", kaže Dado i dodaje da je sve ove godine spremao pjesme za trenutke koji dolaze.


PRVI KORACI

Svoje prve rokenrol muzičke korake Dado je napravio kao srednjoškolac.

"Rođen sam 1949. godine u selu blizu Nove Gradiške u Slavoniji. Bili smo strašno siromašni. Moj brat je bio tri godine stariji od mene. U to vrijeme, poslije Drugog svjetskog rata, otac i majka su se nekako snalazili. Sjećam se dana kada nam je mama kupila dvije narandže. Bio je Božić i te narandže su završile na zidu. Otac ih je razbio jer majka nije smjela da troši novac na luksuz. Moj brat je išao na časove klavira kod časnih sestara. Meni nisu dali. Smatrali su da treba da stariji brat otkrije prvu stepenicu života. Nosio sam njegove cipele, gaće, košulje, čarape... Uvijek sam bio drugi. Ta podređena uloga mi je strašno smetala. Onda sam se htio dokazivati", priča Dado.

Prve pjesme naučio je s preljama. To su bile pjesme Nade Mamule.

"To vam je kad se žene skupe, pa pjevaju i čijaju perje za perine. Kad su mi jednom dali da pjevam, shvatio sam gdje je, u biti, moja šansa da se probijem u obitelji, da imam neko svoje mjesto. Odlično sam pjevao i makedonske pjesme. Znam da su se žene čudile kako lijepo pjevam", sjeća se Dado.

Iz Nove Gradiške se preselio u Osijek, gdje osniva prvi bend "Đavolji eliksiri".

"U Osijeku sam krenuo u treći razred. Tamo sam upoznao Josipa Bočeka, gitaristu. Bio sam peti razred kad smo došli na ideju da napravimo bend. Nisam imao pojma kako izgleda gitara, ali smo htjeli biti bend. Josip je svirao violinu u muzičkoj školi. I onda sam u 'Glasu Slavonije' pročitao da ima jedna emisija nedjeljom koja se zvala 'Po vašim željama'. Dođeš, platiš i ispričaš svoju želju. Ja sam na 8. mart 1966. godine platio urednicima i otpjevao dječju pjesmicu mojoj mami i učiteljici. To je bio moj prvi nastup na radiju. Onda smo već imali bend i zvali smo se 'Đavolji eliksiri'" priča Dado.


GENIJALCI IZ OSIJEKA

Kaže da je s bendom "Đavolji eliksiri" vježbao u garažama i podrumima, te da je u tom periodu pravio električne gitare.

"Napravio sam ih osam. Gledao sam oko 17 puta film 'Jaguar' da iskopiram oblik gitare. Jednu sam napravio na kojoj se dalo svirati. Tada je bilo vrijeme takmičenja vokalno-instrumentalnih sastava. Na tim takmičenjima smo uvijek bili zadnji. Bili smo kao folk progresiva. Pobijedili smo na najkomercijalnijem nastupu kada smo svirali 'Pretty Woman'. Tada su rekli: 'Klinci imaju smisla'. Imali smo samo 15 godina. U isto to vrijeme, dok smo se mi u Osijeku trudili, postojala je grupa 'Dinamit', legendarna grupa u kojoj je pjevao Kićo Slabinac. Bili su vokalno-regionalnog značaja", priča Dado.

Zbog odlaska Kiće Slabinca i gitariste Antuna Nikolića u vojsku, na poziv bubnjara Ratka Divjaka Dado nastavlja karijeru u "Dinamitima". Već na prvim svirkama zvali su ih genijalci iz Osijeka.

"Isto kao da su nas zvali Džon Lenon i Pol Mekartni. Mi smo bili ti 'Dinamiti', genijalci iz Osijeka. Onda smo išli svuda po bivšoj Jugi. Svuda smo pobjeđivali. Od silnih nastupa najupečatljiviji je u Rovinju, gdje nas je čuo jedan njemački menadžer. Čekao je mjesec i pol dana da mi završimo taj posao. Bukvalno se nije htio maknuti od nas. Htio je da nas odvede u Njemaču. Taj projekat je propao zato što smo bili klinci. Međutim, neki članovi benda nisu htjeli da idu jer su se bojali strane zemlje, tako da nismo otišli u Njemačku. Onda smo čuli informaciju da postoji jedan čovjek koji se zove Vedran Božić, strašan gitarista. On je tada svirao u grupi 'Wheels of fire'. Vedran je svirao Hendriksa u originalu. Čak je Džimi jednom došao da ga sluša, pa su se i osobno upoznali. Pozvali smo Vedrana da ide s nama u Njemačku jer imamo pet godina ugovor sa 'Star Clubom'. Čovjek napusti 'Wheels of fire'. Dođe Vedran i mi kao pravimo te 'Dinamite'. Međutim, nije to bila dobitna kombinacija. I ovaj menadžer je digao ruke od nas", objašnjava Dado.


TAKO JE NASTAO "TIME"

Nakon neuspjelog odlaska u Njemačku, Dado odlazi u "Korni grupu".

"Za godinu dana upoznao sam Kornelija Kovača, čovjeka koji komponira muziku, dirigira bendom i piše aranžmane. On je bio za mene svjetska muzička akademija. Nakon godinu dana skužim da me Kornelije ne razumije jer nije htio moje pjesme. Ipak, uzme moje dvije-tri teme koje su utjecale na to da on pređe iz hitmej u sinfo-rok. I tada je nastala ta faza sinfo-roka 'Korni grupe'. Sad sam ja htio otići iz 'Korni grupe'. Pustili su me pod uvjetom da nađem zamjenskog pjevača. Tu sam formulu otkrio u Zlatku Pejakoviću. Doveo sam ga i onda su me pustili", sjeća se Dado, dodajući da je odmah pozvao Ratka Divjaka i Vedrana Božića i s njima oformio grupu "Time".

"Krenuli smo s prvim probama. Posrećilo nam se. Mi smo prvi bend koji je došao sa zahtjevom da snimi album. S puno nepovjerenja oni su pristali. Počela je gradska fama u Zagrebu. Čuli su da grupa 'Time' nešto svira. Nakon drugog albuma lovci na talente su maznuli Raleta i Popa. To su bili profesionalni pozivi. Onda sam ostao malo na strani, na margini zbivanja oko grupe 'Time'. Čekao sam trenutak kad su dečki slobodni da odradimo koncert za svoju publiku. S obzirom da je ta agonija trajala predugo, došao sam na ideju da priučim ljude da sviraju repertoar "Timea'", kaže Dado.

Zbog izbjegavanja vojne obaveze Dado odlazi u zatvor, gdje je napisao pjesme za album "Time II".

"Kao, neće Topić da ide u vojsku. U biti - što je bilo. U novinama je pisalo da nisam došao na ljekarski pregled. Zbog toga su me osudili na mjesec dana zatvora. Inače, to krivično djelo se mandatno plaćalo s nekih sto dinara, ali ja sam dobio mjesec dana vojnog istražnog zatvora gdje sam bio na tretmanu državnog neprijatelja broj jedan. Čak su mi neki tamo po hodnicima prijetili da ću 'ležati' od devet do 16 godina. Preživio sam dramu. Prvo sam bio počašćen tamnicom od sedam dana. Onda sam ušao u ćeliju gdje nas je bilo osam. Bio sam s ubojicama. Onaj ubio ženu, drugi prijatelje. Sve kileri, teški", priča Dado.


ZABORAVLJEN

Sjeća se da se njegov život nakon izlaska iz zatvora pretvorio u dramu.

"Izgubio sam onaj fini osjećaj. Ono romantično u srcu koje imaju svi mladi ljudi. Niko mi se u tom zatvoru nije javio. Svi su me zaboravili. Skinuli su me s radija. Toliko si ignoriran da imaš osjećaj da ni samom sebi nisi potreban. Bila je to drama za mene koji sam tek zakoračio u život. I vratim se u normalu, izvadim se iz svega toga. Snimim te neke pjesme, 'Živjeti slobodno', 'Igraj, narode moj'. Međutim, moj prijezatvorski rejting teško sam vratio u te muzičke prostore. Mislim, nismo bili potrebni. Uvijek su nas pitali: 'A, za koga sviraš te pjesme'. I onda je uslijedila pauza od pet godina", objašnjava Dado.

Poslije pauze od pet godina Dado opet okuplja grupu "Time" i snimaju dvostruki album "Neosedlani".

"Neki ljudi su taj album nazvali koncertnim ili gasterbajsterskom operom. I 1980. godine umro je Tito. Tada se pojavljuju posljedice već započetih dekadentnih procesa. To je bila destrukcija svega. Tražili su se neki stari duhovi, stare aveti. Svi znamo što je bilo. Mi se izgubimo u toj varijanti. Ja sam to vrijeme iskoristio za putovanje. Imao sam svoje avanture po Londonu, Beču i Parizu. Opet smo se skupili 1997. godine. Sada nas ljudi zovu da sviramo. Počeli smo sve češće da sviramo. Što je lijepo u svemu tome? Mi smo se na prvoj probi nazvali grupa 'Time'. Nemam pojma zašto. To ime lijepo zvuči. To je pojam koji ne možeš staviti u kutiju. Beskonačno. Stvarno trajemo. Imamo ekskluzivne nastupe. Svatko radi svoj posao. Rale je u 'Big bendu' u Ljubljani. Vedran je bluzer. Ali, kad smo 'Time', to je naša priča. Našu muziku doživljavamo emotivno i dan-danas", kaže Dado.

Da tu emotivnost publika i dalje prepoznaje, dokazalo se na koncertima u Sarajevu i Beogradu...
Uskoro u Banjoj Luci

Dado Topić kaže da su Sarajevo i Beograd tek prve stanice u kojima će se zaustavili konvoj "Timea" na putu dobrih vibracija. Ekipa koja sve organizuje oko koncerata odlično radi i zato, vjeruje, uskoro neće biti grada na prostoru bivše Juge gdje neće svirati. Zato ne treba niko da bude iznenađen ako i Banja Luka uskoro dobije priliku da uživa u soulu, bluzu i džezu grupe "Time".
Život u Marini

Prije nekoliko mjeseci Dado se s porodicom iz Istre preselio u dalmatinski gradić Marinu.

"To je lijep gradić smješten pored Trogira. Imam kuću kraj mora. Lijepo mi je. Nas troje smo sretni. Kad nisam na gažama - ili pišem, ili sviram. Ako nisam u muzici, pomažem susjedu da sagradi kuću ili popravi auto. Nekad prevezem veš-mašinu ili neku babu u bolnicu. Hvala Bogu, znam svašta da radim. Ljudi vole da rade sa mnom jer sam dobar radnik", kaže Dado.
Ljubav na prvi pogled

Svoju pravu ljubav i sadašnju suprugu upoznao je u Rovinju.

"Iako sam toj djevojci davao znakove da želim kontakt i bar dvije minute razgovora, ona me je odbijala. Radila je za jednu turističku agenciju. Razmišljao sam: 'Pa, nije moguće da ne zna tko sam? Zašto me odbija?' Onda sam jedan dan ubrao ispred hotela cvijet i tražio od nje da mi posveti dvije minute. Samo da joj gledam u oči. Poslije sam joj preko kolegica slao poruke da ne misli da sam neki jad. Jednu noć sam svirao na terasi hotela. Taj trenutak je odredio naša buduća ljubavna događanja. Kad je došla, pjevao sam pjesmu 'Hello'. U trenutku kad sam zapjevao refren, sreli su nam se pogledi. I šta se desi, prođe pet večeri, ona se opet pojavi i to baš u trenutku kad sam zapjevao istu pjesmu. Napravili smo pauzu i ja sam otišao kod nje. I kažem joj: 'Nije slučajnost. Već drugi put kažem 'Hello' i ti se pojaviš. Ona je mlađa od mene 14 godina, ali je na kraju prepoznala nešto iskreno u meni. To se završilo brakom i imamo desetogodišnjeg sina Reu. Lijep je na mamu", priča Dado.

Divna Vidaković, Šejla Ibrić